Историјска енциклопедија
Advertisement
800px-Lleida-6-1 indibil i mandoni

Andobal i Mandonije

Indibil ili Andobal (Ἀνδοβάλης ili Ἰνδίβιλις, do 205. pre Hrista) je bio kralj iberskoga plemena Ilergeta, koji je imao važnu ulogu u Drugom punskom ratu bilo kao saveznika Rimljana ili kao saveznik Kartaginjana. Bio je najmoćniji i najuticajniji među iberskim vladarima i veran Kartaginjanima sve dok ga Hasdrubal Giskon nije svojim postupcima naveo da pokuša da se reši kartaginjanskoga jarma. Prešao je na stranu Rimljana u vreme Scipiona Afričkoga, ali pokušavao je da se reši i rimske dominacije. Jednom se pobunio smatrajući da je Scipion mrtav, a drugi put se pobunio nakon odlaska Scipiona iz Iberije. Poginuo je u bici sa rimskom vojskom 205. pre Hrista.

Despot središnje Iberije[]

Po prvi put se pominje 218. pre Hrista, kada je komandovao iberskom vojskom u službi Hanona, kartaginjanskoga guvernera provincija severno od reke Ebro. Andobal je kao despot cele središnje Iberije bio veoma privržen Kartaginjanima.[1] Gnej Kornelije Scipion iskrcao se sa 20.000 vojnika pešadije, 2.200 konjanika i 60 pentera kod Emporije, grčkoga grada na obali Iberije. Nakon osvajanja obalskoga pojasa do Ebra Gnej je krenuo u osvajanje unutrašnjosti. Hanon je imao samo 10.000 vojnika i Andobala kao saveznika. Ne sačekavši Hasdrubala Barku upustio se u bitku kod Kise 218. pre Hrista. Izgubio je bitku, 6.000 vojnika, a zarobljeni su bili on i Andobal.[2]

Dug period mira[]

Ne zna se tačno kako je i uz kakve uslove Andobal pušten iz zarobljeništva. Međutim već tokom 217. pre Hrista on učestvuje u napadima na teritorije rimskih saveznika.[3] Bio je to neuspešan pokušaj, jer su Rimljani uspeli da rasteraju Andobalovu vojsku. O Andobalu se dugo nakon toga nije ništa čulo, pa izgleda da su ga braća Scipioni uspešno pacificirali.

Bitka na gornjem Betisu[]

Tokom 211. pre Hrista Andobal je ponovo u službi Kartaginjana i Hasdrubala Barke predvodio 7.500 Keltibera Suesetana.[4] Publije Kornelije Scipion je sa 20.000 vojnika krenuo da napadne Magona Barku[5] kraj Kastule, a Gnej Scipion je sa 10.000 vojnika i keltiberskim najamnicima trebalo da napadne Hasdrubala Barku. Hasdrubal Barka je zbog toga naredio Hasdrubalu Giskonu, Masinisi i Andobalu da pomognu Magonu. Kada je saznao da se iza njegovih leđa nalazi Andobalova vojska[6] Publije je zbog mogućega opkoljavanja promenio plan, pa je odlučio da umesto Magona napadne Andobala. Krećući se celu noć 18.000 rimskih vojnika iznenadilo je Andobala. Ipak, Keltiberi su uspeli da ozdrže do dolaska numiđanske konjice, kada su se izjednačile snage.[7] Dolazak Magona Barke i Hasdrubala Giskona doveo je do rimskoga poraza. Tada je poginuo Publije Kornelije Scipion.

727px-Iberia 237-206BC

Hasdrubal Giskon svojim ponašanjem otuđuje od sebe Andobala[]

Andobal je kao kralj Ilergeta bio najmoćniji i najuticajniji među iberskim vladarima. Zbog stalne privrženosti Kartaginjani nakon pogibije dva Scipiona ponovo su im vraćene teritorije i pravo da njima vladaju.[8] Međutim Hasdrubal Giskon je svojim ponašanjem otuđio dvojicu vernih iberskih vladara. Hasdrubal Giskon je od Andobala pokušao da iznudi veliku količinu novca.[9] Andobal se smatrao sigurnim zbog ranije vernosti Kartaginjanima, pa je odbio da preda novac, ali Hasdrubal ga je onda lažno optužio i prisilio da preda svoje ćerke kao taoce.[10] Tada je i Andobalov brat Mandonije predao svoju ženu kao taoca. Kada je Scipion Afrički zauzeo Novu Kartaginu 209. pre Hrista tada je preuzeo i sve taoce, uključujući i Andobalove ćerke.[11]

Prelazi na rimsku stranu[]

Scipion Afrički je Edekonu, vladaru Edetana predao ženu i decu, pa je on prešao na stranu Rimljana. Andobal i Mandonije su nakon drskih Hasdrubalovih postupaka čekali dobru priliku, tako da su 208. pre Hrista prešli na stranu Rimljana i dobili natrag od Scipiona svoje ćerke i ženu.[12][13] Sklopili su savez sa Rimljanima. Andobal je na strani Rimljana učestvovao u bici kod Betule 208. pre Hrista, koja se okončala rimskom pobedom.

Pobuna protiv Rimljana i poraz[]

Andobal i Mandonije su ostali u savezu sa Rimljanima, dok god je Rimljane predstavljao Scipion Afrički. Scipion je bio teško bolestan, pa se raširila glasina da je umro.[14] Andobal se onda 206. pre Hrista pobunio protiv Rimljana.[15] Andobal i Mandonije su se ponadali da će se rešiti rimskoga jarma isto kao što su se rešili kartaginjanskoga.[16] Pobunili su ne samo svoje podanike nego i okolna keltiberska plemena, pa su pustošili teritorije rimskih saveznika. Kada su Andobal i Mandonije čuli da je Scipion živ povukli su se i čekali su razvoj događaja. Scipion Afrički nije bio spreman da im oprosti. Scipion je upravo u to vreme ugušio vojničku pobunu u vlastitim redovima. Poveo je rimsku vojsku na Andobala. Bitka između Ilergeta i Rimljana odvijala se u uskoj dolini, u kojoj nije mogla da dođe do izražaja iberska taktika,[17] a u dolinu je sišao samo deo iberske vojske. Gaj Lelije je sa konjanicima zaobišao i iza leđa napao i pobedio ibersku konjicu, pa se nakon toga iberska pešadija našla u teškom položaju.[18] Izginuo je najveći deo iberske vojske, koji je bio u dolini.[19] Preostali deo vojske pobegao je zajedno sa Andobalom i Mandonijem.[20] Mandonije je nakon toga otišao do Scipiona i bacio se na kolena nudeći predaju.[21] Scipion je od njih tražio samo da plate izvesnu sumu novca.[22]

Pogibija[]

Tokom 205. pre Hrista Scipion Afrikanac napustio je Iberijsko poluostrvo i otišao da priprema invaziju Afrike. Andobal je osetio da je to prilika da se reše rimske dominacije.[23] Znao je da ostali generali nisu tako sposobni kao Scipion Afrički. Andobal je podbunio Ilergete i Ausetane, a pridružila su im se i druga plemena, pa su okupili vojsku od 30.000 pešaka i 4.000 konjanika.[24] Scipion je u Iberiji ostavio Lucija Lentula i Lucija Manlija Acidina. Oni su požurili da se brzo sukobe sa pobunjenicima. Usledila je žestoka bitka između rimske vojske i pobunjenika pod komandom Andobala. Rimljani su pobedili nakon duge i uporne borbe. Kada je iberska linija bila uzdrmana usledio je napad, koji je zaustavio Andobal sa svojom gardom.[25] Andobal je tu poginuo, a Mandonije je uspeo da pobegne. Međutim Iberi su predali Rimljanima Mandonija, koji je nakon toga pogubljen.

Literatura[]

Reference[]

  1. Polibije 3.76
  2. Polibije 3.76
  3. Livije 22.21
  4. Livije 25.34
  5. Livije 25.32
  6. Livije 25.34
  7. Livije 25.34
  8. Polibije 9.11
  9. Polibije 9.11
  10. Polibije 9.11
  11. Polibije 10.18
  12. Polibije 10.35-38
  13. Livije 27.17
  14. Livije 28.24
  15. Livije 28.24
  16. Livije 28.24
  17. Livije 28.33
  18. Polibije 11.33
  19. Polibije 11.33
  20. Livije 28.33
  21. Livije 28.34
  22. Livije 28.34
  23. Livije 29.1
  24. Livije 29.1
  25. Livije 29.2
Advertisement